Ovo je još jedan pokušaj interpretacije urbanih pravila s nakanom izbjegavanja sindroma „urbane vile“. U idiličnom okruženju nekadašnjeg markuševačkog sela, koje se godinama širilo i postalo dijelom grada, ruski je naručitelj tražio građansko stambeno naselje. Opći urbanistički raspored poštuje postojeće puteve koji vode do središta sela. Stambene su jedinice okupljene uz te pravce. Javno je igralište izgrađeno
kao završna točka na kraju tog poteza.
Uzevši kao polaznu točku ruralno mjerilo, tipologija dvojnih objekata presložena je u niz kompaktnih ruralnih prostirki – niskih, introvertnih i zgusnutih. Parcele nisu uobičajene, nego su skrojene da zadovolje minimum od 600 m2. Uvučeni dijelovi drugog kata nastali su uslijed odredbe o najvećoj površini potkrovlja koja ga ograničava na 75% standardnog kata. Ako se izbjegava standardni kat, može se uzeti
aritmetička sredina dvaju donjih katova, tako da se zahvaljujući tom postupku može dobiti više kvadrata. Slijedom toga, uvučeni dijelovi se razlikuju od kuće do kuće i neposredno odražavaju matematiku, više nego oblikovnu nakanu. Nadstrešnice za automobile, popločani dijelovi dvorišta, terase i stambeni prostori obuhvaćeni su unutar jasno ocrtanih granica. To je pokušaj da se svojstva pojedinačnog stanovanja zadrže u skupini – zgusnutije i uz manji utrošak zemljišta.
Objedinjujuća razina prizemlja predstavlja osnovu jedinica koje sadrže po jedan ili dva stana, odnosno osam po prostirci. Gornji su dijelovi prema unutra obloženi drvetom, stvarajući ugodnu okolinu za korisnike. Vanjske su plohe obučene u aluminij koji štiti od vremenskih utjecaja. U skladu s topografijom, prostirke koje gledaju prema cesti u razini su tla, dok su druge dvije, okrenute prema potoku, spuštene za jednu etažu. Sama činjenica da je prostirke moguće pomicati gore ili dolje naznačava njihove generičke značajke.
Terase su trebale biti opremljene tvornički proizvedenim roštiljima – koje bi posebno projektirao ured – kao pokušaj stvaranja specifičnog prigradskog / post-ruralnog načina života. No na kraju ih je naručitelj odbacio, ne uvidjevši njihovu temeljnu stratešku važnost.
Autori: njiric+ arhitekti: Hrvoje Njirić, Helena Sterpin
Suradnici: David Kabalin,Vedran Škopac, Davor Bušnja, Igor Ekštajn, Ljiljana Gaši
Lokacija: Štefanovečka cesta 141-155, Markuševec, Zagreb
Godina projektiranja: 2005. - 07.
Završetak gradnje: 2008.
Investitor: Titan d.o.o./ Oksana Dvinskykh, Dino Hotić
Površina parcele: 5900 m2
Površina tlocrta: 3500 m2
Fotografija: Domagoj Blažević