***

 

 

 

Organizacijski odbor započeo je s radom u zadnjim danima ožujka. Jedna od prvih donesenih odluka bila je ona o mjestu održavanja Kongresa. Svijest o težini stanja u struci i briga za posjećenost Kongresa potaknula je prvotnu ideju da se održi u nekom od kultnih prostora u centru Zagreba, gdje ujedno i radi i boravi najveći broj kolega. Propitivanjem među članstvom zaključili smo da unatoč teškoj situaciji većina kolega ipak preferira 'otići negdje na Kongres'. Razmislili smo o drugoj lokaciji i zaključili da Split predstavlja svojevrsno psihološko središte Hrvatske kao jedina lokacija razumno dostupna automobilom, kako iz Osijeka, tako i iz Pule ili Dubrovnika. S obzirom na poruke o radu, redu i jednostavnosti koje smo Kongresom htjeli prenijeti, nije nam bilo lako prihvatiti da mjesto održavanja bude hotel s pet zvjezdica koji je uz to i prostorna enklava usred polja divlje i sive izgradnje. Pozitivna atmosfera koju smo na Kongresu ostvarili, dinamika događanja i rekordan broj sudionika pak govori da su naše odluke ipak bile ispravne, sve uz zahvalu na izuzetnom angažmanu i doprinosu splitskog Društva, kolega i vlasti Grada Splita.

 

Pri koncipiranju Kongresa bilo je i sasvim opravdanih misli da se u ovom trenutku kontaminacije političkog i medijskog prostora trebamo potpuno zatvoriti i okrenuti vlastitim arhitektonskim promišljanjima. Ipak, odlučili smo se za drugi put - put uključenja realnih aktera - od tijela ministarstava do raznih profila konzultanata i investitora, nalazeći da će jedino tako rezultati Kongresa imati neku šansu da ostave stvarni trag u budućem razvoju. Da bismo pak u tome bili potpuno uvjerljivi, učinili smo stvarni i kolektivni trud - koncipirali smo, u njenom punom zamislivom opsegu, skicu za hrvatsku arhitektonsku politiku - ApolitikA. Učinili smo i dodatni napor - skicu smo, uz puno uvažavanje i maksimum strpljenja, dali na niz čitanja i redakcija koji su rezultirali krajnjim objavljenim materijalom. Preporuke Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva i Savjeta prostornog uređenja Republike Hrvatske rezultirali su i konačnim službenim prihvaćanjem teksta ApolitikA kao smjernica za izradu hrvatske arhitektonske politike. Ovaj trud i pristup je naposljetku okrunjen potpisivanjem zajedničke izjave Ministarstva, Savjeta, HKA i UHA koje je predstavljalo finale ceremonije otvaranja Kongresa.

 

 

 

 

U organizaciji smo od samog početka bili unisono složni o temeljnim tonovima Kongresa. Afirmacija lokalnih 'običnih' tema i odmak od spektakla koji smo namjeravali postići, pobudili su sasvim prirodna pitanja i dvojbe. Znamo li uopće još suvislo i sadržajno govoriti o sebi? Kako da pričamo o 'svakodnevnim' problemima, a da pri tome budemo dinamični, sadržajni i, prije svega, pozitivni? S punim profesionalnim samopouzdanjem koncipirali smo sustav okruglih stolova s relativno velikim brojem raznorodnih sudionika i tema - ne bez dvojbi u kojem će se smjeru stvari odvijati. Ponosni smo na kvalitetu prezentacija, otvorenost i dinamiku diskusija, a posebno na pozitivnu atmosferu kojom je zračio domaći program i sudjelovanje cijele dvorane u događanjima. Program stručnih radova po javnom pozivu je također plijenio pažnju - u prepunu manju dvoranu se ponekad radi velikog interesa doslovno nije moglo ući.

 

Dijelovi programa u kojima su sudjelovali strani predavači bili su u potpunoj ravnoteži s lokalnim interesima i temama Kongresa, dobar putokaz i praktično iskustvo od kojeg treba usvojiti ono najbolje. Uvod u Kongres predsjednice europskog vijeća arhitekata Selme Harrington bio je respektabilan, te potvrdio valjanost odabranog puta implementacije smjernica Arhitektonskih politika. Nacionalne prezentacije arhitektonskih politika u Austriji, Irskoj i Sloveniji prepoznate kao modeli moguceg ponasanja u njihovoj konkretnoj provedbi, bile su duhovite i poticajne. Analitični Hendrik Tieben pokazao je da, kada je riječ o generičkim razvojnim temama, niti tisuće kilometara udaljenosti ni kulturne razlike ne predstavljaju prepreku za razumijevanje i prepoznavanje istinskih arhitektonskih vrijednosti. Zahtjevni i briljantni Deyan Sudjic je u pozi Dave Allena komprimirao izvrsnost, etiku i politiku arhitekture. Smislu i životnom soku održivosti i učinkovitosti približio nas je Brian Cody. Marcel Smets nam je pokazao kako je zapravo sasvim jednostavno i izvedivo, skoro pa zabavno, javne investicije izvoditi transparentno i odgovorno. O sasvim drugom pristupu održivosti i socijalnoj osviještenosti - pristupu privatne inicijative, čak i one s 'celebrity' bazom - nadahnuto nam je pričao Nijemac u Americi Lars Krueckeberg.

 

Snijeg u Lici potaknuo je dobar dio sudionika na raniji povratak kućama pa se 'velika završnica' - prezentacija dokumenta ApolitikA odvila u pozitivnoj, ali komornoj raspravi i zaključcima. Poticaj više za krug prezentacija ove knjižice u regionalnim društvima, a koji započinje već u prvim danima 2011. kao nastavak inicijative.