|
|
|
|
Pejsaži tranzicije
l
|
|
|
|
1. Retorički pejsaž: pogled iza prizora
Nije odgovorila. Od njezinih nogu tlo se oštro naginjalo u pogled, i ljubičice su se slijevale kao potočići i potoci i slapovi, natapajući brežuljke plavim, vrteći se oko stabala, skupljajući se u lokve po pukotinama, prekrivajući travu mrljama azurne pjene. Nikad poslije nije ih bilo u takvom obilju; ova terasa je bila izvor, primarni izvor iz kojega se sva ljepota izlila da natopi zemlju.
Na rubu, kao plivač koji se sprema na skok, stajao je taj dobar gospodin. Ali nije bio onaj dobar gospodin kojega je očekivala, i nije bio sam.
(Velečasni Arthur Beebe, velečasni Cuthbert Eager, gosp. Emerson, gosp. George Emerson, gđica. Eleanor Lavish, gđica. Charlotte Bartlett i gđica. Lucy Honeychurch izvezli su se u kočijama da vide pogled; voze ih Talijani. E.M. Forster: Soba s pogledom, 1908.)
fig. 1.
Retorički pejsaž: Naslovna stranica njemačkog turističkog magazina iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Regionalni dnevni list Slobodna Dalmacija proveo je 2003. godine među građanima četiriju najvažnijih dalmatinskih gradova „veliko istraživanje“ pod naslovom Regionalizam: Dalmacija . Za razliku od onih u Splitu, Zadru i Šibeniku rezultati ankete provedene u Dubrovniku na uzorku od šezdeset jednog ispitanika pokazali su da njih gotovo 80% najznačajnijim simbolom suvremenog Dubrovnika smatra arhitekturu. Točnije, arhitektonsku ostavštinu Dubrovačke Republike: 48% stari grad kao cjelinu, 23% njegove zidine, 7% pojedine tvrđave. Naslovna stranica turističkog časopisa iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća prikazuje upravo to: kamenu arhitekturu grada izgrađena na strateški savršenoj poziciji koju je trajanje pretvorilo u pejzaž nad morem i pod žarkim suncem Mediterana. Na hridini, pod planinom, s pogledom na otvoreno more i s lukom taman dovoljno zaštićenom od nepovoljnih vjetrova. Na širem geostrateškom planu dovoljno blizu, a opet dovoljno daleko od važnijih centara moći da je samom Dubrovniku bilo moguće stoljećima održati ne samo samostalnost nego i kulturni i politički utjecaj na području puno širem od vlastita teritorija.
Štoviše, hedonistička pitoresknost ove sažete sunce+more+baština vedute omogućuje mu da i danas - premda nevelik - makar u ljetnim mjesecima održava živima neke od metropolitanskih funkcija koje bi u drugim uvjetima bile svojstvene znatno većem gradu . Sve zahvaljujući lijepoj slici; turističkom prospektu putem kojeg je moguće uživati u zavodljivu parfemu Mediterana. U čarobnu ugođaju, koji promatrača zaista čini plivačem spremnim na skok.
Zbog prometne izoliranosti, nedostatka prikladnih kopnenih ruta i razmjerne udaljenosti od emitivnih tržišta, nekih 60% turista u Dubrovnik stiže zrakoplovom. U Inflight magazinu nacionalnog zračnog prijevoznika za ljeto 2005. od šezdesetak objavljenih reklamnih oglasa polovica je direktno, a od ostatka najmanje polovica indirektno vezana uz fenomen turizma. Desetak oglasa odnosi se pak na prodaju nekretnina na jadranskoj obali. U otprilike trećini oglasa - i onih koji prodaju turističke usluge i onih koji prodaju nekretnine - slikom ili riječju spominje se Dubrovnik. Ključne riječi, pojašnjenja reduciranih prizora na ovim oglasima jesu one poput pogleda, prizora, atmosfere, čarolije, i sličnih. Kontradiktornost, razvojna klopka sadržana u ireverzibilnu učinku turizma na teritorij jest naime u činjenici da turizam s jedne strane inzistira na specifičnom: netaknutoj prirodi, čistom moru, baštini kao resursu, dok s druge strane stvara generička mjesta: aerodrome i tematske parkove. U slučaju hrvatske obale danas turistička se industrija na teritoriju manifestira u prvom redu u sekundarnom stanovanju i turističkim apartmanima. Zajedno s postojećim naseljima, infrastrukturom i sačuvanim/zaštićenim ostacima baštine i „prirode“, oni tvore nebrojene pejsaže tranzicije: slabe izgrađene strukture na jakim formacijama reljefa, koje teže ujedinjenju u neprekidni linearni generički pejsaž.
fig. 2.
Pogled na Dubrovnik iz smjera jugoistoka s Jadranske magistrale. U pozadini su Elafitski arhipelag, poluotok Pelješac te otoci Mljet i Lastovo. Fotografija K.I., veljača 2005.
Da bi bio uspješan, turistički oglas neizbježno mora banalizirati vedutu. Zato je prizor na naslovnici turističkog časopisa fokusiran. Šira perspektiva uhvaćena s više kote otkriva više toga. S ovoga je strateškog mjesta, okuke Jadranske magistrale, jednim pogledom obuhvatljiv čitav nekadašnji teritorij Dubrovačke Republike. U centru prizora je grad u monumentalnim zidinama jasne i utilitarne unutarnje strukture, okružen svojim slabim i ne tako sretno artikuliranim proširenjima. U pozadini su Elafitski arhipelag i poluotok Pelješac lijeno protegnuti uz strmu obalu, a s njihove lijeve strane na otvorenom moru otoci Mljet i Lastovo. Samo naizgled i ne zadugo prazan teritorij. Infrastruktura koja se doslovno valja iza brda: V.C prometni koridor od Kijeva do Ploča, Jadransko-jonska autocesta itd., u ovom prizoru još uvijek nije vidljiva. Izvjesno je da će njeni neposredni i posredni učinci na teritorij koji na slici vidimo biti znatni. I to usprkos vidljivoj intenzivnosti reljefa, koja je uvjetovala nastanak povijesnog Dubrovnika baš takva kakav jest na baš onom mjestu na kojem se grad danas nalazi.
U umanjenom mjerilu, dubrovačko područje: na mjestima svega nekoliko kilometara širok, a dvjestotinjak kilometara dug obalni pojas sažima suvremene kompleksnosti čitave hrvatske obale. Dapače, neke od karakteristika šire regije ovdje su dovedene do ekstrema. Ukratko: današnjoj Dubrovačko-neretvanskoj županiji pripada skoro četvrtina hrvatskog akvatorija, njena obala čini 17,5% hrvatske obale, dok njena kopnena površina čini tek 3,15% kopnene površine Hrvatske; a na tih 1782,49 četvornih metara živi manje od 3% njenih stanovnika. Razmjerno uzak kopneni teritorij i njemu paralelan arhipelag većih i manjih otoka i poluotoka duž čitave naše obale tvore niz međusobno povezanih unutrašnjih mora, koja su se ne jednom namjerniku iz sjevernijih dijelova Europe učinila nalik alpskim jezerima. U vrednovanju labilne ravnoteže između dviju paralelnih obala unutrašnjih mora i u razvojnom kapacitetu sadržanom u tom napetom odnosu leži izazov pejsaža tranzicije. Proširena veduta prikazuje razvojnu mogućnost koja je istodobno i razvojna klopka.
Pejsaž na fotografiji (a pejsaž znači upravo to, neki dio Zemlje sa svjedočanstvima ljudske djelatnosti koji možemo obuhvatiti jednim pogledom) sadrži sve elemente kojima se uobičajeno opisuje jedinstven mediteranski okoliš; „kraljevstvo formi i svjetla“ . Sintezu mediteranskoga pejsaža u kontroliranim je uvjetima jednom u prošlosti bilo moguće doseći - ili danas barem tako vjerujemo - u ravnoteži idealnih omjera prirodnih i antropogenih čimbenika pejsaža, kako se vidi na idealiziranoj slici dobre vladavine s kraja osamnaestoga stoljeća, koja prikazuje Dubrovnik jednakovrijednim njegovoj zrcalnoj slici u kultiviranu pejsažu.
fig. 3. Giovanni Battista Fabri: Idealizirani prikaz Dubrovnika, 1763.
U suvremenim uvjetima, sličnu bi sintezu bilo moguće doseći ili - ako ona negdje još uvijek postoji - održati jedino u nekoj zaštićenoj zoni; izoliranu tematskom mega parku. Kreacija žive vedute danas izgleda moguća samo kroz mnogostruke superimpozicije suprotnosti, miješanja, kontaminacije i hibridizacije; distorzije originala. Napokon, mediteranski svijet je i nastao na takav način : u danom prirodnom okviru reljefa i klime ljudsko jedinstvo Mediterana stvorio je čovjek mrežom gradova i morskih i kopnenih putova među njima. Banalizacija koju donosi turizam bila bi samo jedna od mnogih suvremenih distorzija tog jedinstva.
fig. 4. Pogled s dubrovačkih zidina preko krovova povijesnog grada prema istoku. Fotografija K.I., kolovoz 2005.
Prizor gigantskog cruisera, broda-hotela usidrena iznad dubrovačkih krovova i kupola nije nipošto sličan dinamičnim uprizorenjima modernih avangardi. Veliki tromi brod (s obzirom na njegovu veličinu kretanje cruisera je razmjerno sporo; po svojoj formi on je puno više hotel nego brod) nije ni predmoderni/romantičarski kinetički element vedute kakav je bio vlak koji juri preko mosta u čuvenoj Turnerovoj slici Kiša, para i brzina iz 1844. godine. Statični cruiser je ovdje čista manifestacija golemosti ; indikator i katalizator „novih okolišnih uvjeta“ koje prema Manuelu Gausi karakteriziraju mnoge varijable, poput artificijelizacije, istodobnosti, dinamizma, prolaznosti, nestabilnosti, raspršivanja . Drugi statičan prizor - onaj s naslovnice magazina s početka ovog teksta - dokazuje da pri razvojnim procesima koji se odvijaju pred našim očima arhitektura nikako ne bi smjela igrati sporednu ulogu. U izbjegavanju razvojne klopke (turizma) mogao bi biti od pomoći dubok pogled iza pitoresknog prizora. Elitistički ga zanemariti zbog njegove banalnosti, bilo bi kontraproduktivno.
Veljača 2005.
fig. 5.
„Ferragosto“; 15. kolovoza 2005. policajci reguliraju promet pješaka pri ulasku i izlasku iz starog grada. Vrlo vjerojatno, ovoga dana, koji je ujedno državni blagdan i vrhunac turističke sezone, u Dubrovnik je na jednodnevni izlet pristigao najveći broj turista u cijeloj godini. Fotografija K.I., kolovoz 2005. |
| |
|
| |
|
| povratak na vrh::ispis
|
 |
|
|
|
|
|
|
)){kind=spacer}
)){kind=spacer}
)){kind=spacer}
)){kind=spacer}