|
|
|
|
Lujo Schwerer
l
|
|
|
|
Nagrada «Viktor Kovačić» za životno djelo 2008.
Lujo Scwerer: Rad mu je važniji od samopromocije
Možda to priznanje pomogne i da se sa zgrade Slovenijalesa (za koju je Schwerer 1970. dobio Godišnju nagradu «Viktor Kovačić») skinu tapete reklama
Piše Jasna Nosso
Što napisati o kolegi suradniku i prijatelju kad dobije nagradu za životno djelo?
Što je uopće životno djelo onoga tko se nepovratno opredijelio da život provede kao arhitekt? Koliki je u djelu ulog ideje, a koliki ostvarenja? Samo oni koji se bave istim poslom osjećaju odgovore pa je priznanje koje su dodijelili arhitekti posebno vrijedno.
Lujo Schwerer rodio se 1929. u Zagrebu, gdje je 1956. i diplomirao na AGG fakultetu.
Od 1956. do 1960. radi u Sarajevu, prvo u Turistprojektu pa na Arhitektonskom fakultetu kao asisitent prof. Fincija. Godine 1960. vraća se u Hrvatsku, prvo u općinski urbanistički odjel u Rovinju. Godine 1961. ponovo je u rodnom Zagrebu, prvo u birou Projektant, a od 1963. nadalje stalno u arhitektonskom birou Medveščak - ABM.
Vrlo rano u okruženju zahuktale socijalističke izgradnje otkriva sudjelovanje na arhitektonskim natječajima kao garanciju slobodnijeg arhitektonskog izraza.
Izuzetan grafizam i jasnoća prostornih rješenja brzo privlače pažnju žirija i praktički uvijek ostvaruje visok plasman.
Kako je učestalo dobivao prve nagrade, tijekom cijelog radnog vijeka javni i pozivni natječaj ostaje mu omiljeni način da, sam ili u timu, dobije priliku za poslovnu narudžbu. Obično se suradnja s tako stečenim investitorom uspješno nastavljala i kasnije.
Slijed natječaja na kojima uspješno sudjeluje počinje još prije diplome 1954. i traje sve do 2005.
Dug je i niz zanimljivih projekata koji su stjecajem okolnosti ostali neizvedeni, a dio izvedenih poslije je nažalost, uglavnom neuspješno, pregrađivan bez autorova odobrenja.
Na tu temu kao posebnu zanimljivost, vezanu uz Dom kulture u Čačku, treba spomenuti pismo kojim u travnju 2005. Društvo za negovanje običaja i tradicija «Čačani» izražava sreću što su autora pronašli živog i mole ga za pomoć «u odbrani od nasrtaja neshvatljivog nerazuma u prekrajanju tog lepog zdanja nekakvim dogradnjama i nadgradnjama».
Autorov pisani odgovor vjerojatno nije spriječio «nerazum» - kako to već obično biva.
Unatoč vrlo bogatom opusu, Schwereru je teško pronaći upotrebljive fotografije dovršenih objekata - rad mu je uvijek bio važniji od samopromocije. Uglavnom postoje samo detaljni nacrti i dokumentarne fotografije maketa i kuća u gradnji. Osim bliskim suradnicima i investitorima, taj opus nije se baš «slikao».
Tim je veća radost što ovogodišnji «Viktor Kovačić» za životno djelo odlazi autoru kao neočekivano priznanje struke.
Možda to priznanje pomogne i da se sa zgrade Slovenijalesa (za koju je Schwerer 1970. dobio Godišnju nagradu «Viktor Kovačić») skinu tapete reklama iako Zagrepčani nemaju svoje «Društvo za negovanje običaja i tradicija» kao stanovnici Čačka.
Ili će i to pričekati Europu.
|
| |
|
| |
|
| povratak na vrh::ispis
|
 |
|
|
|
|
|
|
