|
|
|
|
Uvodnik
l
|
|
|
|
Čovjek i prostor je od početka izlaženja direktno ovisio o entuzijazmu ljudi okupljenih oko redakcije. Taj odnos pokazivao se kroz prošlost u različitim oblicima, od manje sretnih razdoblja kada je sama redakcija pripremala, tiskala i prodavala časopis, do stabilnijih perioda kada je časopis, odnosno udruženje, računao na snažnu podršku institucija opet vezanih uz svoje članove.
Početak novog stoljeća obilježen je kao najstabilnije razdoblje časopisa. Osnivanje Komore nije kao u drugim zemljama „Nove Europe“ označio nestanak udruženja, dapače. ČIP se doživljavalo kao zajedničko glasilo svih arhitekata, pa je najprirodnije i bilo da se Komora kroz pretplatu svojih članova uključi u podršku izlaženja ČIP-a.
Vremena se mijenjaju, koncept profesionalne solidarnosti s njima, pa je tako i došao trenutak kada je Komora početkom 2008. godine odustala od pretplate na časopis. Mnogi koji su sudjelovali u održavanju ČIP-a taj su trenutak doživjeli dramatično, kao kraj jednog razdoblja u kojem arhitektonske institucije po prirodi stvari žele očuvati svoj časopis. ČIP se odjednom suočio s radikalno drugačijom situacijom i prilično neposrednim pitanjem održanja. I to u trenutku kada je cjelokupno tiskano novinarstvo suočeno s dilemom vlastitog preživljavanja.
Iskustvo protekle godine u kojoj je ČIP zadržao iste parametre naklade, ali bez financijske potpore, potvrdilo je dvije stvari.
Prvo, da u Hrvatskoj postoji interes za časopisom koji se kritički bavi pitanjima prostora, dovoljan da bi se časopis uspio održati u tržišnim okolnostima. Kad je riječ o produkciji, ova pozicija, naravno, znači veći stupanj profesionalizma i angažmana, ali osnovna filozofija časopisa ostala je nepromijenjena: ČIP ne postoji da bi zarađivao novac, nego da bi pisao o aktualnim temama i kvalitetnoj arhitekturi.
Drugo, iskustvo ČIP-a potvrdilo je da neprofitno izdavaštvo nije recidiv socijalističke utopije, nego je sastavni dio suvremenog medijskog mozaika. Pri tome nezavisno izdavaštvo nije reducirano samo na prostor blogova, već i na rastući broj novih tiskanih časopisa (A10, Volume), koji postoje prije svega kao platforma za prezentaciju vlastitih stavova, odnosno drugačiju prezentaciju arhitekture. ČIP je, među ostalima, potvrdio da tiskani mediji nisu izgubili svoj smisao, niti je publika izgubila interes za njih.
Saša Randić |
| |
|
| |
|
| povratak na vrh::ispis
|
 |
|
|
|
|
|
|
