ARHITEKTURA br. 215 REGIONALIZAM I GLOBALIZACIJA

Uredništvo
Krunoslav Ivanišin, dipl. ing. arh. - glavni i odgovorni urednik
Ivana Haničar, dipl. ing. arh. - izvršna urednica
Silva Kalčić, dipl. pov. umj.
mr. sc. Aleksander Laslo, dipl. ing. arh.
Renata Margaretić Urlić, dipl. pov. umj.
dr. sc. Darja Radović Mahečić, dipl. pov. umj.

Redaktor i tajnik nakladništva
Maja Trinajstić

Dizajn
Mario Aničić, Igor Kuduz, pinhead_ured

Osnovni podaci
format:     22,5 x 29,7 cm
naklada:   1000 kom. (dvojezično – hrvatsko i englesko izdanje)
opseg:      200 stranica
tisak:         kolorni
obrada:     šivano pa lijepljeno

U Arhitekturi broj 215 esejima, kritikama, osvrtima, intervjuima te primarno znanstvenim radovima u obradili smo središnju temu svjetskih diskusija, simpozija ili publikacija posljednjih godina: regionalizam i globalizacija. Pokušali smo odrediti vlastitost (hrvatske) arhitekture u razdoblju ekonomskih i političkih integracija, te ponuditi moguće odgovore na pitanje o mogućnosti sudjelovanja perifernih kulturnih sredina u stvaranju arhitekture 21. stoljeća. Radovima domaćih i stranih teoretičara, povjesničara i kritičara arhitekture te ostalih stručnjaka nastojali smo hrvatsku arhitekturu odrediti i vrednovati prema univerzalnim mjerilima koja bi mogla usmjeriti njezin razvoj u bližoj i daljoj budućnosti.

Raspravu počinjemo tekstovima: Razumijevanje grada u globalnom digitalnom dobu Saskie Sassen, glasovite sociologinje grada; zatim Regionalizam i građevni materijal profesora teorije arhitekture na Tehničkom sveučilištu u Zürichu Akosa Moravanszkog te tekstom Estetika i kultura postmoderne azijskog teoretičara i profesora na kineskim i australskim sveučilištima, Williama S Lima.
U tekstu pod naslovom Prema arapskom identitetu ugledni profesor Udo Kultermann piše o suvremenoj arhitekturi u arapskim zemljama. Iznimna vrijednost Kultermannova teksta otkriva se ponajprije kao rezultat njegovih sustavnih istraživanja poslijeratne produkcije domaćih arapskih i "gostujućih" arhitekata te vrednovanju složenih prepleta utjecaja internacionalnog stila i lokalne tradicije.
Objavljujemo i rad Samuela D. Alberta, povjesničara arhitekture s hebrejskog Sveučilišta u Jeruzalemu, koji piše o razvoju moderne arhitekture u Tel Avivu u čemu su ključnu ulogu odigrali židovski arhitekti iz srednje Europe.
O protagonistima razvoja brazilske moderne arhitekture, te posebno o utjecaju karizmatičnog Lucia Coste piše Ana Luisa Nobre, predsjednica Zaklade Lucio Costa.
Regionalizam unutar globalizacije tema je rada u kojem ugledni indijski istraživač Rajratna Jadhav proučava veze i različitosti između dva ključna teorijska djela o regionalizmu u arhitekturi (Powell/Ozkan: Taxonomy of regionalism te Frampton: Critical regionalism).
Je li moguće određenjem geoklimatskih i društvenih značajki postaviti temelje za prepoznatljivu arhitekturu, jedno je od ključnih pitanja teksta Autentičnost, prepoznatljivost ili goli opstanak mladoga slovenskog istraživača Marka Apollonija u kontekstu povezanosti suvremene arhitekture s tradicijom i identitetom prostora.
Prvi put u hrvatskom tisku objavljujemo intervju s Marcom Pozzettom, poznatim tršćanskim povjesničarom arhitekture, koji je kao temelj srednjoeuropske arhitektonske proizvodnje vrednovao i odredio Wagnerovu školu arhitekture. U razgovoru s Darjom Radović Mahečić otkriva arhitektonski identitet i međuodnose regionalnih značajki Mediterana i Alpa na prostoru bivše Austro-Ugarske Monarhije, te tumači tradiciju njezinoga duhovnog i kulturnog kruga. Iz iste regije stiže i tekst Friedricha Achleitnera, znamenitog austrijskog kritičara i povjesničara arhitekture, o osobitostima i odlikama štajerske i sjevernotirolske suvremene arhitekture.
Alegorijski tekst o razapetosti javnih prostora u Barceloni između lokalne zajednice i međunarodnog korporacijskog kapitala ostvarili su urednici prestižnog arhitektonskog časopisa Quaderns iz Barcelone Jorge Mestre i Ivan Bercedo.
Premda su autori uglavnom pisali o svojoj kulturnoj sredini, glavni urednik Arhitekture, Krunoslav Ivanišin istražio je suvremenu arhitekturu Argentine i njezine metropole Buenos Airesa. Povjesničarke umjetnosti Jasna Galjer, Darja Radović Mahečić i Renata Margaretić Urlić obrađuju različite teme iz konteksta hrvatske moderne arhitekture, umjetnosti i dizajna pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća.
“Odraze” problematike regionalizma i globalizacije proučavamo i na djelima suvremenih hrvatskih arhitekata: Nenada Fabijanića, Marija Perosse, Saše Randića i Idisa Turata, Hrvoja Njirića te Studija 3LHD.

„Pogled na oblake odozgo teško da putniku u avionu govori nešto o zemljopisnoj širini i dužini na kojoj se nalazi, a i u ponudi letećih duty free trgovina roba je uglavnom ista. Svekolika ekonomska globalizacija i političke integracije dovele su i do ujednačavanja izbora hrane i pića (recimo, vino iz Francuske u British Airwaysu, a iz Bosne i Hercegovine u Croatia Airlinesu). Ipak, uz pristojno uvažavanje kulturnih razlika, aviokompanije nude pri kupovini avionske karte mogućnost narudžbe obroka koji najbolje odgovara vašim posebnim religijskim ili drugim uvjerenjima. Pritom, gotovo svi nacionalni zračni prijevoznici u inflight magazinima sladunjavo reklamiraju svoje zemlje i krajeve retuširanim fotografijama i uljepšanim podacima o uzbudljivoj povijesti, prirodnim ljepotama, tradicionalnim običajima i prehrani, za koje vjeruju da su osebujni, možda egzotični, pa samim tim i zanimljivi internacionalnoj publici. Nerijetko se u svrhu turističke (a bome i političke) promidžbe, koriste veliki i mali gradovi, kulturni spomenici u njima i njihov dnevni i noćni suvremeni život, pa i posebnosti tradicijske i povijesne stilske arhitekture. Čak i suvremena arhitektura velikih muzeja, hotela i shopping centara može biti poticaj na putovanje u matičnu zemlju avioprijevoznika ili u neku drugu, do koje avioprijevoznik ima redovite ili povremene letove.
Kvalificirati povijesnu stilsku arhitekturu jednostavno je čak i likovno sasvim skromno obrazovanim tekstopiscima. Kanoni stilske arhitekture (Zapadne) Europe, od uopćene antičke do arhitekture nekakvog zida zavjese, čvrsto su definirani na licima i naličjima najboljih dokaza njene suvremene integracije: na papirnatim eurima. Njihov dizajn žalostan je primjer i brisanja autentičnosti i pojednostavljivanja različitosti Europe, koje su njeno najveće bogatstvo. Takvo što u radikalnoj je suprotnosti s proklamiranim principima njenog ujedinjenja. Od dvadeset jednog pitanja o kulturnoj politici Akta o usklađivanju (François Matarasso & Charles Landry: Balancing Act: 21 Strategic Dilemmas in Cultural Policy / Akt o usklađivanju: 21 strateška dilema u kulturnoj politici; European Council / Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, 2000), najmanje pola ih se tiče izbora između održanja kulturnih različitosti i prepuštanja prevlasti monokulture. Ako nam je obzor širi od prostora između Atlantika i Urala - a trebao bi biti - takva pitanja postaju još važnija, a odgovori na njih još manje jednostavan.
Postoje zemlje, pejzaži i gradovi na svijetu koji su prepoznatljivi na prvi pogled čak i iz aviona, bilo po pregnantnom prirodnom fenomenu reljefa (Alpe ili Amazonska prašuma), bilo po osobitosti uređenog pejzaža (Engleska ili Nizozemska, na primjer). Postoje s druge strane prizori s putovanja koji podsjećaju jedni na druge ili su čak gotovo isti (obale Mediterana, o aerodromima i podzemnim željeznicama velikih gradova da i ne govorimo). Da su internacionalnoj modernoj arhitekturi od samih njenih početaka svojstvene naizgled suprotstavljene težnje izjednačavanja, prožimanja i čuvanja regionalnih specifičnosti dokazuje iskonstruirani dijalog velikana iz njenoga herojskog perioda:

"Činjenica da je rasni i nacionalni duh različitih zemalja često opterećen čudnim pokušajem prilaženja zajedničkoj životnoj avanturi isključivanjem drugih ljudi, očituje kako nam je silno potreban ispravan stimulans drugih oblika života, koji nam osvještavaju drugačije vrijednosti." (Walter Gropius, 1953.)…

"…a kad vidimo kako se u prolaznosti vremena moglo biti internacionalan, slobodan od predrasuda i iskren prema samom sebi, možemo potpuno svjesno prihvatit struje iz drevne Italije, iz Španjolske i iz moderne Amerike. Naši preci bit će i dalje naši učitelji." (Alvar Aalto, 1922.).

Zato smo se odlučili ovom broju Arhitekture dati naslov "Regionalizam i globalizacija" a ne, na primjer, "Regionalizam ili globalizacija". Pred skoro dvije godine uputili smo, s vjerom u potrebu svekolike kulturne razmjene, na adrese širom svijeta poziv na suradnju u dvjesto petnaestom izdanju našeg časopisa, sljedećeg sadržaja:
"Temom Arhitekture 215, Regionalizam i globalizacija, želimo još jednom napasti anakrono shvaćanje o svijetu kao sistemu dominantnih kulturnih središta okruženih podčinjenim satelitima i dokazati da je i u globaliziranom okolišu moguća autentična arhitektura, okrenuta istovremeno univerzalnim vrijednostima i specifičnim problemima zajednice u kojoj nastaje. Očekujemo poglede na ovu uvijek zanimljivu temu, iz različitih europskih, mediteranskih i prekomorskih sredina, u njenim različitim aspektima: od uvjetovanosti arhitekture mogućnostima sredine u prošlosti do odnosa arhitekture pojedine zajednice i globalne demokracije bliske budućnosti.
Drugim riječima, interesira nas saznati je li regionalizam danas odlazak u copy-paste supermarket regionalnih elemenata nekog CAD programa ili možda posjeta skladištu regionalnih građevinskih materijala na periferiji nekog velikog grada? Ili je regionalizam odgovor na specifičnosti određenog reljefa i klime uvjetovan bezbrojnim slojevima kulturnog naslijeđa nekog ograničenog područja? Kako uopće odgovoriti na specifičnosti klime, ako ne znamo kakve nas temperature očekuju sljedeće zime? I kako u današnjoj brzini svekolike razmjene odrediti granice promatranog područja? Slična pitanja mogla bi se nizati u nedogled.
Nemamo iluzije da arhitektura može riješiti sve goleme probleme suvremenog svijeta, ali smo sigurni da pitanja poput onog o izboru između održanja kulturnih različitosti i prepuštanja dominaciji svjetske monokulture nikako ne smiju biti prepuštena na brigu nacionalnim ili integracijskim birokracijama."

Krunoslav Ivanišin