Arhitektonska baština i globalizacija, tema su rada 60+2 Istanbul,
koji problematizira vizure i odnose u jednom od najfascinantnijih
svjetskih gradova – Istanbulu.

Autori. Inci Sahin Olgun, Ahmetcan Alpan, Bahar Aksel Ensici
Projekt. 60+2 Istanbul
Istanbul . Turska

Globalizacija je promijenila naše shvaćanje svih područja, no najveće
promjene odigrale su se na polju arhitekture. Gradovi su postali
metropole, opterećene stanovništvom, građevinama, automobilima i
mrežama autocesta. Metropole su simboli moći i raskoši, što dodatno
opterećuje urbana područja, no ovdje nije riječ samo o fizičkom
opterećenju: imidž, značenje i estetika su nezaobilazne supersile
ovoga stoljeća. Sve metropole rabe ova suvremena oruđa da bi
naglasile svoj značaj i stvorile nove fizičke ikone za pokazivanje moći
i tehnologije kojom raspolažu.
Nakon svih tih transformacija nužno je preispitati i definirati javna
područja i etiku, posebno u slučaju povijesnih gradova poput
Istanbula. Istanbul je grad koji pruža jedinstvenu sliku, obuhvaćajući
značajne povijesne građevine zajedno s poslovnim i financijskim
središtem u stalnom razvoju. U središtu zanimanja su dvije glavne
teme: 1) omogućiti novim sadržajima da privuku investitore i stvore
suvremeno poslovno središte s pratećim sadržajima i 2) očuvanje
povijesne baštine i identiteta prirode.
Gdje je etika u pogledu mjerila grada? S arhitektonskog motrišta,
suvremeni neboderi, moderne visokogradnje, mogu estetski biti
vrlo uspjeli, funkcionalni i tehnološki napredni kada je u pitanju
pojedinačna građevina. Etici bismo se trebali obratiti kada se
pojedina građevina suočava s gradom: staro/novo, oblik/teren, fizički
teret/javna sfera itd.
Cilj projekta je preispitivanje panorame Istanbula vizualnom
usporedbom starih i novih građevina koje simboliziraju moć u svojim
epohama. Dvije različite percepcije Istanbula pokazuju mijene
arhitektonskih stilova, kao i njihovo značenje. U gradskom mjerilu,
ključ etike je RAVNOTEŽA između povijesnog/suvremenog, potreba/
tradicije, javnog/privatnog.

+ detaljnije

// Play video /.wmv - //----windowsmediavideo------//

Video se kritički osvrće na tretman neiskorištenih krovnih terasa
zagrebačkih nebodera, s kojih se pružaju nezaboravni pogledi. Autor
inzistira na njihovoj deprivatizaciji.

Autor. Srećko Horvat
Projekt. “Shouldn't architecture care?” | Projekt etičke
rekonceptualizacije funkcije zagrebačkih nebodera
Bacači sjenki . multimedijalna umjetnička organizacija . Zagreb .
Hrvatska

Neboderi nisu samo dijelovi grada koji se najprije mogu primijetiti.
Zbog svoje karakteristike da zauzimaju prostor i da su najčešće
upravo oni simboli pojedinoga grada, pitanje etike i arhitekture
nebodera iznimno je važno. Dovoljno je spomenuti 11. rujna kao
eklatantan primjer ispreplitanja etike i nebodera.
Nakon gradnje Cibonina tornja, u Zagrebu je vladalo desetljeće u
kojem nije bilo gradnje novih poslovnih nebodera. Gradnjom HOTOtowera
počinje nova era u kojem prevladava upravo apoteoza
tornjeva i poslovnih nebodera: Eurotower, Zagrebtower, Almeria…,
samo su neki od novih nebodera koji već tvore novi zagrebački
skyline. Uslijed tog trenda gradnje nužno je postaviti pitanje etike
i zapitati se u kolikoj su mjeri ti neboderi pristupačni javnosti i široj
publici. Iako je riječ o poslovnim neboderima, oni predstavljaju :
najviše točke grada i kao takve bi trebale biti otvorene građanima.
Diljem svijeta je ulaz u nebodere omogućen svim zainteresiranim, a
vidikovci na vrhu sasvim su uobičajena stvar (Montparnasse, Empire
State Building). Osim toga, u anglosaksonskim zemljama raširen je
i trend tzv. open house (London), kada se na jedan dan u mjesecu
pojedini neboder “otvara” svim zainteresiranima, dok npr. Harenberg
City Center u Dortmundu svjedoči o neboderu koji je gotovo cijeli
namijenjen kulturi i sličnim sadržajima. Kako je infrastruktura
zagrebačkih nebodera gotovo inkompatibilna s “otvaranjem” za širu
publiku, glavna namjera ovog projekta je načiniti prvi korak i barem u
jednom neboderu stvoriti mogućnost za vidikovac.
U sklopu ankete među studentima povijesti umjetnosti, više od
90% studenata odgovorilo je da nikad nije posjetilo neki zagrebački
poslovni neboder, ali da bi „da je to moguće“, to sigurno učinili.
Otprilike jednak postotak dobiven je u anketama u književnom klubu
„Booksa“ u svibnju. Svi ti podaci govore u prilog postojanju potrebe
za “otvaranjem” nebodera široj javnosti, a ne tek odabranima.
Vidikovac je prvi, ali nužan korak tog otvaranja.

+ detaljnije

// Play video /.wmv - //----windowsmediavideo------//

- -----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
- ------//      Treća nagrada       //------/    
- -----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

3D purifikator pomalo je nostalgičan arhitektonski stroj koji bi trebao
funkcionirati kao pročišćivač svakodnevnice, iz kojeg bi izlazili
neopterećeni talogom iskustava i spremni za nove pobjede.

Autor. Kristina Careva
Koautori. Margareta Luša, Marko Subašić
Projekt. Prostorni purifikator | The 3D purificator
Zagreb. Hrvatska

Riječ etika dolazi od starogrčke riječi “ethicos“, što znači “izrastanje
iz navike“. Etika pokriva analizu i upotrebu koncepata kao što su
ispravno, pogrešno, dobro, zlo i odgovornost.
Iz Wikipedije, besplatne enciklopedije na Internetu.
Ideja ovog istraživanja temelji se na purifikaciji čovjekovih osjetila u
svrhu etičnosti njegovih prosudbi neposredno nakon “pročišćenja“.
Prolaskom kroz brojne prostorne kocke uz smjenjivanje vizualnih
senzacija boja, čovjekov se um stavlja u neutralnu poziciju, nakon
čega je njegova prosudba oslobođena taloga svakodnevice.
Volumen kocke izabran je kao arhetip manmade interieura u kojem
je 90 stupnjeva između ploha općeprihvaćen nenametljiv i smiren kut
dok se bojama stimuliraju razni tipovi ćelija u oku različitom snagom
i postupno aktivira cijeli vizualni aparat.
Pojavnost ovog arhitektonskog stroja moguće je zamisliti kroz
mnoge materijale (tkanina, papir, žbukana opeka, bojani beton…), ali
za internetsku prezentaciju ona je, lišena svoje trodimenzionalnosti,
predočena kroz pojavnost ekrana. Zbijenost nižućih istoznačnih
formi u tlocrtni kvadar također je pitanje prezentacije, te se u
stvarnosti kocke mogu postaviti u nizu koji je tlocrtno drukčije
određen.
Razmišljajući kroz etičku doktrinu altruizma, dužnost arhitekata i
arhitekture kao takve jest da pomaže i služi zajednici, čak unatoč
vlastitoj žrtvi. S obzirom na to da takvih primjera ima sve manje,
ova arhitektonska vježba postavlja se u sasvim podređeni položaj
ne namećući se vlastitim postojanjem, nego stvarajući mentalnu
podlogu za percepciju stvarnosti.

+ detaljnije

// Play video /.wmv - //----windowsmediavideo------//